Krila Oluje

Zadaća akro grupe HRZ i PZO „Krila Oluje“ je prezentacija vještine, discipline, timskog rada i visokog stupnja obučenosti pripadnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Oružanih snaga RH u cijelini.

U sastavu „Krila Oluje“ su letjeli piloti iz sastava 93. Zrakoplovne baze Zemunik. Za razliku od većine svjetskih akro grupa čiji se piloti isključivo su se bavle uvježbavanjem i nastupima akro grupe, primarna zadaća pilota „Krila Oluje“ je obuka budućih pilota HRZ.

Kao pilot akro grupe „Krila Oluje“ od 2005 do 2007 godine letjela je i satnica Diana Doboš koja je tako postala treća žena u povijesti koja je letjela u akro grupama.

Kao začetak djelovanja akro grupe smatra se akrobatski nastup u formaciji od četiri aviona prigodom otvaranja Europskog prvenstva u jedrenju 23.07.2004.g. u Zadru. Akro grupa HRZ i PZO „Krila Oluje“ predstavljena je u istom sastavu i pod današnjim nazivom hrvatskoj javnosti 05.08.2005.g. u Kninu povodom obilježavanja 10. obljetnice vojno redarstvene operacije „Oluja“ po kojoj je i dobila ime. Od kraja iste godine grupa leti u sastavu od pet aviona, a prvi let u današnjem sastavu od 6 aviona grupa je izvela 25.03.2009.

Kandidati za akro grupu su se odabirali  među iskusnim dugogodišnjim nastavnicima letenja koji uz osnovne uvjete izvrsne tehnike pilotiranja, psihofizičkih predispozicija, sklonosti timskom radu i minimalnog ukupnog naleta od 600 sati pokažu najbolje rezultate u grupnom akrobatskom letenju u sastavu dva aviona. Odabrani kandidati zatim prolazili kroz zahtjevnu obuku akrobatskog letenja u formacijama od dva do šest aviona, tijekom koje se piloti uvježbavaju u izvođenju specifičnih akrobatskih elemenata na minimalnoj visini iznad terena pri iznimno malim udaljenostima između aviona u formaciji, koje izvode isključivo akro grupe.

Tijekom izvođenja programa avioni su letjeli na međusobnoj udaljenosti manjoj od 2m, pri brzinama do 550km/h, a opterećenje koje piloti podnose tijekom pojedinih elemenata kreće se od -2.5g do +6.5g. Minimalnu donju visina tijekom nastupa određuju organizatori aeromitinga i ona se najčeće kreće od 50-100m iznad terena. Suprotno prilično raširenom laičkom poimanju letenja u akro grupi, izuzetna koordinacija u izvođenju akrobacija nije rezultat preciznog očitavanja instrumenata niti pomoći modernih zrakoplovnih sustava. Piloti su se isključivo oslanjali na vlastitu procjenu položaja i udaljenosti od vodećeg aviona na osnovu kojih moraju upravljati avionom na takav način koji osigurava minimalna odstupanja od zadane pozicije u odnosu na ostale avione.

Program koji su izvodili „Krila Oluje“ trajao je oko 20 minuta, izvodio se na visini od 50m – 1000m te na minimalnoj udaljenosti od publike od oko 230m. Za prezentaciju nastupa gledateljima zadužen je bio komentator programa. Njegova zadaća je i prelet pričuvnog aviona na mjesto održavanja aeromitinga. Kao i kod gotovo svih ostalih svjetskih akro grupa ne postoje pričuvni piloti, obuka za svaku poziciju je specifična i neprekidna te je nemoguće imati obučenog pričuvnog pilota koji bi bio u svakom trenutku sposoban zamjeniti svakog od pilota. U slučaju bolesti jednog od pilota grupa izvodi skraćeni program sa 5 aviona ili se u potpunosti otkazuje nastup.

Za svoja uvježbavanja i nastupe „Krila Oluje“ nisu imali poput ostalih akro grupa posebno izdvojene i opremljene avione već su se koristili avionima iz sastava Eskadrile aviona 93.zb. prema trenutnoj raspoloživosti.